pet - 17.08.2007
usamljena
sjedi sama u kutu svoje sobe
tama je svugdje oko nje
samo mali tračak svjetlosti
ulazi kroz jednu rupu na roletni.
taj tračak svjetlosti obasjava njeno lice
i suzu koja je tako mala
a toliko boli nosi u sebi.
sama u svom svijetu
sigurno razmišlja o njemu
on je u njoj probudio tugu
i unjeo nemir njenoj duši.
jecaji njeni prodiru kroz sobu
u grlu je steže i guši
srce je boli, za smrt moli
jer je on ne voli.
suze da zaustavi ne može
one same teku od sebe
ni bol spriječit ne može
jer nezna kako će.
patnja njena prevelika je
kako i ljubav koju prema njemu osjeća
neznam hoće li moć dalje bez njega
hoće li se moći boriti.
nadam se da hoće
jer nastavi li ovako
od ljubavi umrijet će.
17. kolovoz 2007 11:05:00
